Naši roditelji istovremeno su i naši prvi učitelji i odgajatelji. Drugim riječima, oni su naši prvi uzori u životu. I nema tog djeteta koje ne želi da bude kao roditelj. Sin kao babo, a kći kao majka. Zato je jako važno da roditeljima uzor u životu bude naš Poslanik, s.a.v.s., koji je i poslan da bude učitelj i odgajatelj. Jer, ako roditeljima Poslanik, s.a.v.s., ne bude uzor onda, logično,neće moći da bude ni njihovoj djeci. Pogotovo kad djeca dođu u period puberteta, kada roditelji prestaju da im budu zanimljivi i kada na scenu njihovog života stupaju neki novi uzori, pa čak i ”idoli”.
S tim u vezi, želim da nam skrenem pažnju na korištenje riječi ”idol”, a koju vrlo često koristimo kao sinonim za riječ ”uzor”. Idol znači božanstvo, a Islam negira božanstva i zabranjuje da budu izmišljena i poštovana. Prema tome, ako neko za nekoga kaže da mu je idol, time je ustvari počinio najveći grijeh, a to je ŠIRK (pripisivanje Uzvišenom Allahu druga).
Isto tako, želim da nas upozorim na korištenje glagola ”obožavati”, a kojeg neki ljudi koriste kako bi naglasili da nekoga ili nešto posebno vole. U glagolu ”obožavati” vrlo jasno se prepoznaje riječ ”Bog”, tako da se ovaj glagol može vezati isključivo za Boga. Dakle, obožavam Boga. Reći da se obožava nešto drugo osim Boga predstavlja također čin ŠIRKA, pa s toga treba dobro da vodimo računa o korištenju ovog glagola kako ne bismo bezveze uništili svoj iman i svoja dobra djela.Možda je bolje, iz predostrožnosti, ovaj glagol u potpunosti izbaciti iz upotrebe ili ga zamijeniti drugim glagolima i izrazimapoput: puno volim, puno mi se sviđa, puno me privlači i sl.
Vratimo se na ajet sa početka ovog mog pisanja.
Za koje ljude Uzvišeni Allah kaže da im je Poslanik, s.a.v.s., uzor? Za one koji se nadaju susretu sa svojim Gospodarom na Drugome svijetu, koji se za taj susret pripremaju i kojima je česti i redovni zikr (spominjanje Uzvišenog Allaha) vanjski pokazatelj te pripreme. Na osnovu ovog ajetapozivam sve nas prisutne da uzmemo sebi vremena te da sezapitamo i razmislimo da li je Muhammed, s.a.v.s., naš uzor u životu? Ili možda nije? Ako jeste, u kojoj mjeri je uzor i našoj djeci? A ako nije, šta onda možemo očekivati od svoga života išta možemo očekivati od svoje djece?
Muhammed, s.a.v.s., je redovno klanjao namaze i svojim ukućanima je naređivao da klanjaju, sve dok nisu stekli naviku. Danas mnogi od nas ne klanjaju redovno ili samo klanjaju bajrame, ali bi htjeli da im djeca redovno klanjaju. Pošalju oni djecu i u mekteb i djeca nauče da klanjaju. Ali, nakon par sedmica opet sve zaborave, jer ne klanjaju kod kuće. Ne klanjaju roditelji, pa što bi onda oni!?
Ista je stvar i sa surama i dovama. Hoće roditelj da mu dijete nauči sure i dove, ali neće da odvoji vrijeme za svoje dijete i da se potrudi oko njegovog učenja ili ponavljanja.
Prvi dio..
Fikro Bosnić