Doktore Kaiću, možete li kao epidemiolog ocijeniti u kojoj je fazi epidemija koronavirusa u ovom trenutku ili, bolje rečeno, kad će kraj?
– To nitko ne zna reći kad će biti kraj. Ali je činjenica da još uvijek (u Hrvatskoj) broj oboljelih raste, ne onako brzo nasreću kao u nekim drugim zemljama. Postupno raste broj oboljelih, nakon nekog vremena očekujemo da prestane rasti i da se stabilizira broj novooboljelih, zahvaljujući svim mjerama koje se provode u smislu smanjenja kontakata među ljudima. To je osnovna mjera koja se može provoditi. Zatim, stavljanje pod zdravstveni nadzor i samoizolaciju onih koji su bili u kontaktu s bolesnima. To bi moglo trajati onda možda nekoliko tjedana otprilike, da na taj način bude nekakav konstantan broj oboljelih, a nakon nekog vremena to bi trebalo dovesti i do pada broja oboljelih. Ali, sad, da li bi to bilo za mjesec, dva ili tri, to je stvarno nemoguće prognozirati.
U sprečavanju širenja ove zaraze razne države koriste različite strategije. Recimo, u Bosni i Hercegovini na snazi je policijski sat, za određene kategorije stanovništva i potpuna zabrana kretanja. U Hrvatskoj pak nema policijskog sata. Kako se uopće prenosi zaraza? Je li u ovoj situaciji opasno izaći iz kuće i prošetati?
– Šetanje vani nije opasno jer virus ne čeka na otvorenom na zraku da ga ljudi udahnu. Ono što je opasno je susretati se vani s ljudima i s njima se družiti jer nikad ne znate je li netko možda zarazan.
Putevi prenosa
Dakle, ako se ide vani i druži s prijateljima, onda cijeli koncept samoizolacije, nadzora nad kontaktima oboljelih, rada od kuće, restrikcija putovanja i ostalih mjera koje se provode, pada u vodu.
U Hrvatskoj nije zabranjeno izlaziti iz kuće.
– Nije. Neće se nitko zaraziti šećući vani, ako šeće sam ili s nekim s kojim inače živi u kućanstvu, jer se ne izlaže nikome novome. Virus se prenosi s čovjeka na čovjeka.
Kažite, molim Vas, kao epidemiolog i da mi podsjetimo naše čitatelje: kako dolazi do zaraze?
– Prenosi se izravno s čovjeka na čovjeka, kapljičnim putem, što praktički spada u direktan kontakt kao i tjelesni dodir, pri govoru ili kašljanju ili kihanju kapljice iz nosa ili usta slete na lice druge osobe, ili se prenosi indirektnim kontaktom, putem predmeta, površina koje je netko dirao, ako je recimo kašljao u dlan pa onda rukom dirao neke predmete. Tako se virus s ruke prenese na predmete, onda netko drugi dira te predmete pa virus unese u nos ili u oči rukama. To su putevi prijenosa.
Ne prenosi se zrakom ili vjetrom. Tako da čovjek zapravo može šetati sam vani, samo da ne dođe u bliski kontakt s drugim osobama. Jer vi ne možete znati tko je zaražen. Bilo kakav bliski kontakt s bilo kojom nepoznatom osobom, koja možda jeste, možda nije zaražena – predstavlja rizik. Zato je glavna mjera u suzbijanju ove epidemije društveno distanciranje: održavati sigurni razmak od drugih ljudi, dva metra se smatraju sigurnim razmakom, neki kažu metar na otvorenom, ali, opet, sigurnija su dva metra, naravno.
Netko dobije proljetnu alergiju ili običnu kijavicu, kako može znati da se zarazio baš koronom?
– Ne može nikako znati, a pogotovo ako nema kliničku sliku ne može znati. Mogao bi znati jedino da se testira, ali sad svakog građanina testirati baš nema nekakvog smisla jer ako je danas negativan, možda će za tri dana biti pozitivan. Još uvijek ima gripe među našim ljudima. Većina koja bi se danas testirala zbog temperature ili lošeg osjećanja bi imala gripu, adenovirozu, ili neku drugu uobičajenu zimsku respiratornu bolest, a ne ovaj novi koronavirus.
Manja prijetnja
Onda bi zbog negativnog nalaza na novi koronavirus oslabili mjere samoizolacije, pa se za nekoliko dana njime zarazili i širili bolest dalje. Svatko tko ima bilo kakve simptome bolesti dišnog sustava svakako treba ostati doma i ne ići među ljude jer postoji mogućnost da je zaražen i zarazan za druge.
Govori se i o epidemiji straha. Nedavno su iz Italije evakuirani bh. državljani, što je potaknulo frustracije u javnosti, slično se komentira i povratak Hrvata recimo iz Tirola u Austriji. Jesu li ovi ljudi opasni nakon povratka kući u smislu širenja zaraze?
– Sigurno ti povratnici imaju veću šansu da su zaraženi, ali ne bih rekao da su zbog toga opasniji. Ti ljudi i tako i tako idu u samoizolaciju ili, ako nemaju mogućnost samoizolacije kod kuće, idu u organiziranu karantenu. Na kraju, oni su možda zbog nadzora koji se provodi nad njima, puno manja prijetnja za zdravlje ostalih građana nego netko tko nije nigdje putovao, a naokolo šeće i potencijalno se može zaraziti, prenijeti na nekog drugog.
Ne mislim da su ti ljudi koji dolaze izvana, makar imaju veći rizik od zaražavanja, veća prijetnja za nas nego vlastiti ljudi koji nisu bili u inozemstvu, ali naokolo hodaju.
Koliko traje inkubacija, pa da se može reći da ovi ljudi nisu opasni da zaraze okolinu?
– Maksimalno je inkubacija 14 dana od zaražavanja do početka kliničkih simptoma bolesti. Tako da ako netko dođe iz takve zemlje, on je 14 dana u samoizolaciji ili karanteni. Ako u tih 14 dana ne oboli, neće niti kasnije ako se ne zarazi kasnije.
Izvor vijesti: oslobodjenje.ba