Prije korone Krajina je imala 1.200 dana opsade u agresiji, tri decenije razmetanja i lažnih obećanja kojekakvih „vladara“ kako će na zapadnom obodu niknuti „mala Švica“.
Piše: Midhat Dedić / Al Jazeera
Umjesto „svile i kadife“, šljašteće bofl robe u koju su nas u svojim stranačkim buticima okivali skoro isti politički mastodonti, posljednje prije korone što se pamti jeste epidemija migranata zbog koje su ovdašnji ljudi, ustanove i institucije dvije godine bili bolesni, zbunjeni i ludi, a da im se „odozgo“ više nije htjelo, nego moglo pomoći. U svim navedenim „slučajevima“ beznadežno državotvorni Krajišnici su se poput patriotskog vjetrokaza okretali prema Sarajevu i dan-danas nesvjesni kako sve ove godine koje su pojeli politički skakavci na funkcijama od političkog Sarajeva nikada nisu imali ni razumijevanja ni milosti. I sve ove godine potpuno autistično čak i patološki srdačno mirili su se sa besmislenom pornografijom ove dijalektike u kojoj su uvijek bili „donji“.
Doduše, s vremena na vrijeme, pogotovo u izbornim danima, čulo se negodovanje i sjenke optužbi protiv nepravde i bruke dopirale su do granica najvažnijeg među 10 kantona gdje obitavaju institucije većeg entiteta i države.
Sindikat ‘jači’ od države
Onda je došla korona i primorala Krajinu da se frustrirano i bezuslovno okrene sebi po narodnoj mudrosti „u se i u svoje kljuse“, koju obično prakticiraju oni često iznevjeravani. Prvog zaraženog i prvu žrtvu Covid-19 dala je Krajina. Sve što je možda trebala tražiti i dobiti sa federalnog nivoa zbog organizacionog kaosa i loših procjena „naših domanovića“ ostala je uskraćena. Ne samo za testove koji će tek stići, a država je već skoro mjesec dana u dubokoj izolaciji i karantinu, nego i drugih malih velikih sitnica poput zaštitnih maski, rukavica, jednokratnih odijela, etanola, vodikovog peroksida poznatijeg kao hidrogen, antiseptičkog sapuna…
Onda je FBiH zbog borbe protiv korone hitno ubrizgala 30 miliona KM za tri univerzitetsko–klinička centra čiji je osnivač, dakako Krajina je „morala“ biti uskraćena jer ima samo običnu kantonalnu bolnicu na čijem tkivu su teške opekotine iz katastrofalnog požara prije 7 godina i danas svježe. Potom se dogodila nes(p)retna javna polemika između direktorice KCUS-a dr. Sebije Izetbegović (SDA) i direktora KB-a u Bihaću dr. Hajrudina Havića (SDP) u kojoj je bihaćki duelant ostao „kratkih rukava“, ili da ne budemo previše maliciozni, ismijan.
Okej, kompromitirale su ga prethodne izjave da je Odjel za infektivne bolesti spreman za prijem i brigu o pacijentima date Feni dan ranije, a dr. Izetbegović je pritom arbitrarno i brutalno poentirala kako samo jedan pacijent sa koronom valjda nije problem za SDP-ovog direktora. No, krajiška javnost, čak i oni građani koji su svojevremeno, nedavno, srdačno mahali „prvoj u Bošnjaka“ i njenom suprugu na konjičkim memorijalima u Bihaću shvatili su kako više ni za živu glavu ne treba zvati Sarajevo ni ako Krajina, neuzubillahi, postane Lombardija. A „prirodni“ apel dr. Havića KCUS-u Sarajevo bio je miješana salata odgovornosti, konfuzije i iskrene namjere da „stariji brat“ pomogne u početku kad je najgore. Nije se Krajina rodila sa koronom da je zna vlastitim snagama savladati besprijekorno i u „roku odmah“, najzad ne znaju to ni najsavremeniji zdravstveni sistemi današnjice.
„Nakon prvog slučaja kada su iz Sarajeva odbili onog mladog čovjeka, 25-godišnjeg taksistu, koji je, hvala Bogu, dobro i on će se izvući, mi smo se okrenuli sami sebi i pokušavamo se sami organizirati. Nemamo zaštitne opreme, nemamo dovoljno lijekova koji se preporučuju za ovu terapiju, nemamo dovoljno ni respiratora . Osim dobre volje nemamo praktično ništa“, kaže dr. Amir Rekić, specijalist otorinolaringologije, potpredsjednik Sindikata ljekara USK i prvi sindikalist Kantonalne bolnice (KB) „Dr. Irfan Ljubijankić“ . Krajina, kao ni ostatak svijeta, sve do naseobina pingvina kod Ognjene zemlje nije ostao uskraćen za pokaznu klaunovsku vježbu stavljanja zaštitne maske od strane prvog čovjeka federalne izvršne vlasti što je kod krajiških doktora i sestara, po riječima dr. Rekića, izazvalo osjećanje žrtvenih jaraca. Dodaje kako sestre na odjelu za sumnjive slučajeve imaju tek nekoliko maski, nemaju zaštitnih ogrtača, niti dezinfekcionih sredstava. Potvrđuje ranije objavljenu vijest da je Sindikat ljekara KB-a otvorio svoju sindikalnu kasu da kupi neophodno.
Dijaspora i dobri ljudi
„Srećom, nismo se rasipali sa sindikalnim novcem pa smo od njega kupili dezinfekciona sredstva za KB, a kupićemo opet. Snalazimo se i koristimo dobre veze pa smo zahvaljujući koleginici sa studija u ‘Bosnalijeku’ naručili dezinfekciona sredstva, doduše ne koliko smo trebali, ali zadovoljni smo jer smo barem trenutno ‘premostili’ problem“, objašnjava dr. Rekić istovremeno zabrinut i ogorčen na ležeran odnos uprava zdravstvenih ustanova što se nisu već mjesecima nisu izborile za zaštitna sredstva i opremu.
Kaže da nedostaju nepropusne maske FF5 i FF3 kroz koje virus ne može proći, koje su neophodne za rad visokoizloženih zdravstvenih radnika, ali očekuju vrijednu donaciju iz Austrije gdje se organizirala humanitarna grupa „Srce za Krajinu“. Ova je grupa od incijalne ekipe od 9 ljudi narasla na više od 8.000 članova. Izvršna vlast USK i medicinski radnici koordiniraju nabavku i akciju neophodnih zaštitnih sredstava i opreme koja treba da stigne u šleperima do kraja sedmice. „Srce za Krajinu“ već je obezbijedilo donaciju zaštitnih višekratnih odijela iz visočkog „Preventa“, zaštitnih maski iz kladuškog „Sanitexa“, a kako je najavljeno, uz zaštitna sredstva stiže i jedan respirator koji je kupljen u Beču.
Bihaćki poduzetnik Halil Bajramović uplatio je oko 20.000 eura za kupovinu jednog respiratora i „prozvao“ svoje poslovne partnere i imućnije ljude da mu se pridruže u humanitarnom „chalengeu“. Izazov su prihvatili pojedini privrednici i sadašnji broj od pet respiratora u KB-u ubrzo će biti udvostručen. „Planirao sam ovu donaciju izvesti i ispoštovati u tišini i anonimno, kao i mnoge do sada, ali sam na zahtjev mojih prijatelja i kolega pristao da to bude javno. Jedna od kolegica me uvjerila da je ovo način da svojim primjerom podstaknem druge, koji imaju značajna sredstva i mogućnost da postupe slično“, izjavio je Bajramović. Esma i Dragan Jakovljević koji žive i rade u Minhenu obezbijedili su dva vrhunska uređaja za anesteziju „Datex Ohmeda Aestiva 3000“ sa ugrađenim respiratorima, a Bišćanin Šero Čavkunović također je uplatio novac za respirator. Vlasnik firme „Interpanel“ uplatio je sredstva za jedan dezinfekacioni tunel.
Nevoljama nikad kraja
Posljednjeg martovskog dana, usljed jake eksplozije neispravnog aparata za sterilizaciju (autoklav), uništen je dio Odjela za mikrobiologiju, jednog od najvažnijih odjela KB-a, pogotovo sada jer se u mikrobiološkom laboratoriju rade sve mikrobiološlke i parazitološke pretrage, uključujući mikologiju i imunologiju. Osim toga, krajiški zdravstveni sistem dočekao je pandemiju korona virusa sa svega tri epidemiologa na području od osam općina i 270.000 stanovnika, prema popisu iz 2013.godine.
O uloženom trudu Krajišnika oko prevencije korona virusa ponajbolji je primjer iz Cazina, čiji Krizni štab komandira sa više od 300 povjerenika Civilne zaštite, a za svega 24 sata u sportskoj dvorani napravljen je izolatorij sa 52 jedinice sa krevetima i medicinskom opremom kao što su boce sa kisikom, stetoskopi, zaštitne maske, rukavice i infuzijski sistemi, a kojim će upravljati Dom zdravlja. Izolatorij koji ima posebne ulaze za pacijente i medicinsko osoblje, te sobu za ljekare, vešeraj i druge tehničke detalje može se proširiti na 100 jedinica. Cazinjani su prvi u BiH proizveli i prvi dezinfekcioni tunel – firma HH Inox počela je novu proizvodnju kao bi pružila podršku lokalnoj zajednici i istovremeno spasili radna mjesta za svojih 35 radnika.
Dezinfekcioni tunel predstavlja čvrstu instalaciju sa mehanizmom koji u vidu spreja sa sistemom od 16 prskalica ispušta dezinfekciono sredstvo na osobu koja stoji na podlozi koja je takođe dio procesa dezinfekcije. Ova inovativna kompanija već prima narudžbe iz BiH. Drugi front borbe protiv korona virusa je hitna izgradnja migrantskog kampa u naselju Lipa pored magistralnog puta Bihać-Bosanski Petrovac.Za otprilike sedmicu ovdje bi mogao biti uspostavljen kamp čime bi se preveniralo i javno i zdravlje migranata.