Liverpool cijele sezone ima sreće. Sad mu je okrenula leđa na najbolniji način
Već smo analizirali koliko je nevjerojatna Liverpoolova sezona u domaćem prvenstvu plod sjajne momčadi i dobre igre, ali i značajne doze sreće. Liverpool zabija u situacijama u kojima se to ne može očekivati i odnosi pobjede iz utakmica u kojima nije nadigrao suparnika. Sinoć im se sreća okrenula.
Pogled na Liverpoolovu napadačku statistiku dosta otkriva o njihovoj nadmoći u ovom susretu.
Promašivali su šanse kakve u prvenstvu zabijaju bez većih problema. Gotovo svaki put kad bi prešli centar, okupirali su šesnaesterac gostiju, ali samo se jednom lopta (kod Firminovog gola) odbila na način koji je nagradio momčad koja je napadala čitavu utakmicu. Rijetko viđamo da su Salah, Mane, Firmino, pa čak i Robertson, indisponirani u završnici, a dosad vjerojatno nikad nismo doživjeli da su svi jednako loši u istoj utakmici. Osim nepreciznih udaraca, Liverpool je u nekoliko navrata neshvatljivim tehničkim greškama kod zadnjeg dodavanja ili primanja lopte upropastio izgledne šansi. U utakmici u kojoj je barem jedan igrač iz terceta Mane-Salah-Firmino bolje raspoložen Liverpool bi mirno pobijedio i to bez produžetaka.
Velika bi nepravda bila ne spomenuti nevjerojatnu partiju Jana Oblaka. S devet obrana i izvanrednim izlascima na Liverpoolove centaršuteve bio je daleko najbolja karika Atletica na Anfieldu. Sjajnim postavljanjem u nekoliko je navrata upisao obrane koje djeluju jednostavne, ali se radilo o loptama koje su prolazile dvostruki blok zbog čega ih golman u pravilu vidi (pre)kasno i nemaju vremena reagirati, ali Slovenac ništa nije prepustio slučaju. To nije anomalija – već nekoliko sezona brani sjajno i opravdano je smatrati ga najboljim golmanom na svijetu.
Nije pobijedila Simeoneova filozofija. Klopp je puno bolje pripremio utakmicu
Nakon prvog susreta Liverpoola i Atletica pisali smo zašto baš nitko ne želi igrati protiv Simeoneovog Atletica. Svi znaju kako treba igrati, ali još nitko nije našao efikasan lijek za njega. Sinoć je Klopp probudio nadu da je na tragu otkrića za “chološtinu”. Otkad ih vodi Simeone, Atletico nikad nije ovako razbijen u igri gdje je kroz čitavih 90 minuta imao aktivan rezultat.
Klopp je odlučio postaviti Oxlade-Chamberlaina u sredinu terena umjesto Fabinha i to se pokazalo ključem dobre igre domaćina. S obzirom na to da je znao da bekovi Atletica vrlo usko markiraju suparnička krila, Klopp je morao u igru staviti igrača koji zna iskoristiti prostor koji tako nastane. I upravo je to napravio. Salah je stajao jako široko, a Renan Lodi, Atleticov lijevi bek, pratio ga je skroz do aut-linije. To je otvaralo ogromnu rupu između njega i najbližeg stopera (Felipea) i u taj kanal se konstantno ubacivao Oxlade-Chamberlain koji je bio sistemski višak koji gosti nisu mogli na vrijeme zatvoriti.
Prvi gol na utakmici bio je dokaz svih Kloppovih namjera u ovom susretu. Salah je otvorio koridor iza Lodijevih leđa, a Oxlade-Chamberlain je utrčao u dubinu i dobio loptu koju je odmah nabacio. Na centaršutu je lopta otišla malo iza leđa Maneu i Firminu koji su okupirali oba stopera i stigla je do strijelca Wijnalduma. Njegova najveća vrijednost za ovu ekipu upravo je ulazak u šansu iz drugog plana i završnica. Četiri od ukupno pet golova u Ligi prvaka za Liverpool zabio je u nokaut-fazi, a svaki osim jednog je imao direktan utjecaj na konačan rezultat utakmice.
Klopp je izgubio, ali nije poražen. Simeone je pobijedio, ali nije nadmudrio suparnika. Često imamo potrebu stvarati velike epove od pobjeda vrhunskih trenera, pogotovo kad se radi o specifičnim osobama kao što je Cholo i o filozofiji koja je toliko jedinstvena. Ta filozofija često rezultira neprobojnim bedemom i velikom taktičkom pobjedom, ali to ovdje nije bio slučaj. Liverpool je pregazio Atletico, ali su ovog puta sreća i golman bili na Cholovoj strani.
Da su Adrian i Oblak na početku susreta zamijenili dresove, nogometni svijet pričao bi o sjajnom Kloppu koji je konačno našao lijek protiv Atletica. Ili da je, jednostavno, branio Alisson.
