Poštovani,
Udruženje građana Bosanske Krajine u Sarajevu nezvanično postoji od 1991. godine, a zvanično se organiziramo i okupljamo, kao nevladina i nepolitička organizacija – Sabor multietničkog i multikulturnog sastava i to 8. aprila 1995. Radno predsjedništvo Sabora činili su Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova RBiH, Muhamed Bešić, Alija Maglajlić, prof. dr. Fikreta Ibahimbegović, prof. dr. Zdravko Puljić, Mićo Rakić, Mustafa Krivić, Mirko Vranić, akademir Enver Redžić, Dijaz Muranović, Mustafa Hajrulahović Talijan, general. Za predsjednika Sabora izabran je Irfan Ljubijankić, a za podpredsjednike prof. dr. Zdravko Pujić, Mićo Rakić, Muhamed Bešić, Alija Maglajlić i Hašim Salčinović. Za generalnog sekretara Dijaz Muranović. U ukupnom radu dali su značajan doprinos Sadik Beširević, Draško Popović, Mihajlo Džonović, Petar Dodik, Asim Sarajlija, Smajo Jusić, Mustafa Krivić, Terzić Redžo, Albahari Moris.
Regija Bosanske krajine, obuhvata gradove od Livna, Jajca, do Travnika, Banja Luke, do Prnjavora, te Bihaća i Velike Kladuše kao kapije Bosne. Regija Bosanska krajina je u dolinama rijeka Vrbasa i Plive odnosno Unsko – Sanska KRAJINA je u dolinama spomenutih rijeka, a Cazinska ili Ljuta krajina je lijevom obalom rijeke Une.
Udruženje između ostalog ima za cilj: Podrška u promociji i razvijanju međusobnog uvažavanja, socijalizacije i duhovne identifikacije građana Bosanske Krajine, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, političku opredjeljenost ili članstvu u bilo kojoj organizaciji, udruženju i skupini utemeljenu na principima građanskog društva i demokratije; Podrška u njegovanju i promociji historijskih, kulturnih, geografskih i drugih obilježja Bosanske Krajine i krajiških materijalnih i duhovnih vrijednosti; Podrška provođenju Aneksa VII Dejtonskog sporazuma, odnosno principijelno zalaganje za povratak svih izbjeglih građana Bosanske Krajine u prijeratne općine, na principima dobrovoljnosti i jednakosti, stvaranju uvjeta za život čija je imovina oduzeta, dobrobit i egzistenciju, otvaranju radnih mjesta, izgradnji i obnovi javne infrastrukture, normalizaciji uslova svih nivoa obrazovanja, adekvatne zdravstvene zaštite. Posljednju deceniju radi na afirmaciji i promociji Bosanske krajine u kontekstu privrede, turizma, sporta, umjetnosti.
S tim u vezi, podsjećamo i na Otvoreno pismo našeg aktivnog člana, Adnana Bajrića koji je 2013., pisao:
…pišemo Vam u ime navijača nogometne reprezentacije, ali i drugih sportskih klubova i reprezentacija Bosne i Hercegovine, odnosno u ime građana-državljana BiH koji godinama priželjkuju predstavu koju smo napokon gledali u petak veče 23. marta u režiji „Zmajeva“. Napokon, noć u kojoj su bili neprikosnoveni na svakom dijelu terena, dostojno imena i klubova u kojima igraju, državnih boja i grba kojeg nose, svjesni svega, na zemlji, hladne glave, jednostavno bila je to noć velikih. O značaju odlaska na veliko europsko ili svjetsko takmičenje i ostvarenje nekog velikog uspjeha ne treba posebno obrazlagati od „besplatnog“ marketinga svjetskih medija, do koristi za turizam i raznih investicija u BiH, a o tome može svjedočiti i nekadašnji trener „repke“ Miroslav Ćiro Blažević u kontekstu sa Hrvatskom i svjetskim prvenstvom nogometa u Francuskoj 1998. godine.
Naime, pišemo vam o dvije ideje vrijedne realizacije, a radi se o sljedećem.
Prvo, nekadašnje turističke i današnje potencijalne destinacije treba naučno i stručno analizirati, uraditi biznis planove, zakonski olakšati i omogućiti koncesije na njih. A, iste ponuditi našim uspješnim fudbalerima, košarkašima, rukometašima, odbojkašima… te uspješnim sportistima širom svijeta koji su porijeklom iz BiH.
Drugo, predlažemo da što prije uradite konkretne poteze kada je u pitanju zakon o sportu i sportskim klubovima i udruženjima kako bi iste ponudili pomenutima, jer su neki sportisti u medijskim nastupima i neformalnim razgovorima iskazali interes za obje ideje.
Poštovani članovi Nogometnog/fudbalskog saveza, članovi Izvršnog odbora,
generalni sekretaru i predsjedniče danas ste izjavili;
“Na zgradi NS BiH želimo, ako dobijemo dozvolu Općine Novi Grad, da gradimo hotel koji bi služio u svrhe reprezentacije BiH. Ušli bi i u odnos s centrom Otoka. Uredili bismo stadion Otoka i to bi bio centar ženskog nogometa. Cilj je krenuti i u izgradnju nacionalnog stadiona, a pokušavali smo pronaći partnera jer to ne možemo sami. Želja je bilo Sarajevo, ali nismo naišli na razumijevanje i podršku. Idemo u realizaciju nacionalnog stadiona u Zenici. Očekujem da do kraja januara potpišemo ugovor s Gradom Zenica. U februaru ili martu je cilj izrada idejnog projekta. Želimo napraviti stadion kapaciteta 17-18 hiljada sjedećih mjesta. Gradili bi tribinu po tribinu i u naredna tri ili četiri ciklusa imali novi stadion. Taj stadion bi koristio i Čelik jer je to njihova kuća”, Vico Zekljović, pa vas molimo da još jednom razmislite o lokaciji izgradnje nacionalnog stadiona u Zenici, jer vas podsjećamo na GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O KVALITETU ZRAKA
https://www.fhmzbih.gov.ba/PUBLIKACIJE/zrak/izvjestaj-2023.pdf
te predlažemo da isti izgradite u najljepšoj regiji u BiH – Krajini, bilo dolina Vrbasa ili Plive ili dolina Une i Sane lokalna/regionalna samouprava Bihaća/USK vam stoji na raspolaganje da budete partneri u istom projektu.
Također, mi vam nudimo i idejni projekat i partnere za izgradnju hotela reprezentacije BiH u Bihaću, jer imamo nadmorsku visinu, “vazdušnu banju” čiste rijeke, zdravu hranu, te sa Aerodromom u Bihaću, koji je u izgradnji ponuditi kompletan servis usluga, jer smo ionako najbolji domaćini u državi.
Ne zaboravite ni druge dijelove domovine Bosne, kao što je Tuzlanski kanton ili lijepa Hercegovina, ali ne žurite da sve iz/gradite u i oko Sarajeva, jer time ne razvijamo ravnomjerno sport po cijeloj Bosni. Niti motiviramo djevojčice – dječake fudbalere, da mogu za/igrati u nacionalnom dresu iz svojih gradova “manjih” gradova, ako prethodno ne dođu u neku od akademija sarajevskih klubova?!
Na kraju, bilo kako bilo, mi smo u Bosanskoj krajini, dolinama Une i Sane, Vrbasa i Plive najveći potencijal za reprezentacije BiH, radi novih generacija koje se rađaju i odrastaju – treniraju u evropskim akademijama – školama fudbala najuspješnijih klubova “Lige petice”. Time transferiraju znanje i iskustvo i odabiru državne dresove bez obzira na sve (velike) ponude koje imaju od reprezentacija Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske i drugih prijateljskih država gdje su rođeni, odrastaju, njihovi roditelji žive i igraju.