NEKA DRUGA VREMENA / Jugoslavija je u samo dva mjeseca cijepila 18 milijuna ljudi: ‘Reakcija je bila jako brza’

U Jugoslaviji je 1972. u dva mjeseca protiv velikih boginja cijepljeno 18 milijuna ljudi i nitko se nije žalio

 

Iako dijelu naše populacije obvezno cijepljenje protiv koronavirusa zvuči kontroverzno i kao zadiranje u slobodu izbora, vrijedi podsjetiti da je cijepljenje u predškolskoj i školskoj dobi obvezno i gotovo nitko se ne buni protiv toga.

 

Osim toga, liječnici se moraju cijepiti protiv hepatitisa B, inače ne mogu raditi, a ako netko putuje u Afriku ili Južnu Ameriku, mora se cijepiti protiv žute groznice. Uostalom, ospice su gotovo iskorijenjene zahvaljujući obveznom cijepljenju. Ono je uvedeno 1968., a otada je broj oboljelih pao za 98 posto.

 

Epidemija suzbijena u dva mjeseca

Sličnu smo situaciju imali na ovim prostorima. U travnju 1972. pojavila se epidemija velikih boginja. Tadašnje jugoslavenske vlasti nisu oklijevale te su propisale obvezno cijepljenje. Rezultat? U dva mjeseca je cijepljeno 18 milijuna ljudi te su velike boginje u potpunosti iskorijenjene.

 

Medijski napisi o nezadovoljstvu tom odlukom ne postoje. Antivakserima možemo nazvati tek pripadnike treće ličke brigade, koji su 1947. odbili cijepljenje, zbog čega je brigadi oduzeta titula “udarna”.

 

Naravno puno puta smo o tome razgovarali, pitali roditelje i starije. Oni se jako dobro sjećaju tih vremena. To se jako naglo pojavilo, reakcija je bila iznimno brza. Tada je bilo procijepljeno, čini mi se, 90 posto stanovništva u 10 dana u cijeloj državi. To je skoro 20 milijuna ljudi. U dva tjedna svi su bili procijepljeni”, rekao je imunolog s Medicinskog fakulteta u Rijeci, Pero Lučin.

 

Srpska virologinja i jedna od predvodnica procjepljivanja, Ana Gligić, je prije godinu dana za Direkt ustvrdila da se radilo o jednoj od najbrže suzbijenih epidemija.

 

“Naravno reakcija je bila vrlo brza i intenzivna, što se tiče izolacije tih ljudi koji su se, čini mi se pojavili na Kosovu i Beogradu i praktički u dva mjeseca ta tema je nestala s dnevnog reda. Više se o tome nije govorilo. Mislim da je to primjer kako se donose odluke koje je tada donosila partija. Struka je odrađivala posao, a ljudi su bili disciplinirani”, potvrdio je Lučin.