SVEN MÜLLER je ponosno necijepljen. On smatra da cjepiva protiv covida nisu ni učinkovita ni sigurna, nego ih smatra sredstvom zarade farmaceutskih kompanija i korumpiranih političara koji mu oduzimaju slobodu. Prema njemačkim epidemiološkim propisima za suzbijanje zaraze koronavirusom, više ne smije ići u restorane, u kuglanu, u kino ili kod frizera.
Od sljedećeg tjedna bit će mu zabranjen i ulazak u većinu trgovina. Ali to je samo ojačalo njegovu odlučnost, piše The New York Times.
“Ne mogu me slomiti”, govori 40-godišnji Müller, vlasnik bara u gradu Annaberg-Buchholzu u istočnoj pokrajini Saskoj. Tamošnja je stopa cijepljenja 44 posto – najniža u Njemačkoj. Müller personificira problem koji je jednako izražen u nekim dijelovima Europe kao i u Sjedinjenim Američkim Državama. Kad bi Njemačka imala crvene i plave države, Saska bi bila tamnocrvena. U ovakvim mjestima, džepovi necijepljenih ljudi pokreću posljednju rundu zaraze, pune opterećene bolničke odjele, dovode u opasnost gospodarski oporavak i tjeraju nacionalne vlade na dodatne napore kako bi spriječile četvrti val pandemije.
Iako studije pokazuju da je cijepljenje najučinkovitiji način sprječavanja infekcije i izbjegavanja hospitalizacije ili smrti u slučaju zaraze, uvjeravanje onih koji su duboko skeptični prema cjepivima pokazalo se gotovo nemogućim. Umjesto toga, zapadnoeuropske vlade sve više pribjegavaju jedva prikrivenoj prisili kroz mješavinu obaveze, poticaja i kazni.
Prikrivena prisila
U mnogim zemljama to funkcionira. Kada je predsjednik Emmanuel Macron u srpnju najavio da će covid-potvrde biti potrebne za ulazak u većinu javnih prostora, Francuska je bila jedna od najslabije cijepljenih zemalja u Europi i raspoloženje protiv cjepiva bilo je snažno. Danas ima jednu od najviših stopa cijepljenosti u svijetu. Talijanski premijer Mario Draghi slijedio je Macronov primjer s još oštrijim mjerama. U Italiji, ali i u Španjolskoj, pokušaji populističkih stranaka da potaknu široku javnu reakciju protiv cjepiva uglavnom su ugušeni.