Vlada USK je u junu ove godine objavila javni poziv za imaoce pravosnažnih sudskih odluka, iz medijskih informacija vidimo da se na poziv prijavilo 1120 lica sa ukupnim potraživanjem od 6.327.749 KM (uz odricanje 10% od iznosa presude i kamata), plus preko 1,5 milion za sudske i troškove advokata.
Ističem da je ovo potez za pohvalu, međutim, za potrebni iznos po pozivu nedostaje oko 6 miliona KM, jer je u Budžetu USK za 2021. godinu predviđeno na ovom kodu samo 2 miliona KM, uz eventualno dodatni milion sa još jednog koda sa sličnom namjenom.
Eventualni problem sa isplatom po ovom javnom pozivu stoji u samom pozivu gdje se kaže ”da će Vlada USK sačiniti redoslijed (po datumu donošenja rješenja o izvršenju), zaključiti ugovore i realizirati ih do visine sredstava obezbjeđenih Budžetom USK“. Dakle, do 2 miliona. Za ostalo je potreban rebalans ili prenos isplate u 2022. ili planiranje razlike u Budžetu za 2022. godinu. Obećanje minista Prše je da da će se sve isplatiti do juna 2022. godine kako je izjavio na RTV USK.
Obaveza mi je upoznati javnost da kod ovih sudskih presuda ima nekoliko problema, a koji se ne iznose u javnost na najtransparentniji način.
Prvi je u tome što se ove sudske presude gomilaju više nego što se iz budžeta isplaćuju, npr. samo za jednu godinu, od 2019. do 2020. ima 80 presuda više i dug se povećao za 4.358.689 KM (samo glavnica, bez kamata i troškova suda). Informaciju o promjenama u 2021. još nemam, ali sindikati obrazovanja upozoravaju da se opet ne poštuje Kolektivni ugovor i najavljuju nove tužbe. To znači da se mora kontinuirano imati dijalog sa sindikatima, da se pokušaju prevenirati nove tužbe.
Dalje, u Budžetu za 2020. planirano je na ”ona dva koda” ukupno 2,8 miliona, a isplaćeno je samo 1.081.734 KM. Ovaj iznos isplaćen je zapravo na presude iz Strazbura (prema informacijama od građana koji su dobili te presude; u dokumentu o izvršenju budžeta to nije jasno naglašeno). Te presude su različita kategorija od ovih iz našeg pravosudnog sistema.
Vlada zna za presude iz Strazbura i svjesna je da ih ne može isplaćivati u iznosima kako one stižu, pa je zajedno sa Strazburom i aplikantima dogovoren i potpisan tzv. Akcijski plan otplate (28.02.2020. dostavljen plan u Strazbur). Prema njemu se u 2020. godini trebalo isplatiti oko 2,1 milion, a isplaćeno je ”onih 1.081 mil.”, dakle preko milion manje. Za 2021. godinu predviđeno je da se isplate presude za preko 400 aplikanata, što su milionski iznosi, a budžetom je ”na ona oba koda” predviđeno 3 mil. Sad je završen javni poziv i prijavilo se 1120 imaoca presude sa ukupnim iznosom od cca 8 miliona. Da li je unutar ovih 1120 aplikanata neko od apelacija iz Strazbura, to ne znam.
Znam jednu drugu stvar, a to je da se Vlada, kada je u pitanju potpisani akcioni plan sa Strazburom, igra s vatrom, odnosno sa međunarodnom zajednicom. Oni imaju mehanizme kazne za nepoštivanje dogovora. Napominjem da ZDK i SBK imaju isti problem, ali se drže plana otplate.
Ako se ne ispoštuje plan otplate, mogu se aktivirati članovi iz Odluke iz Strazbura, i u tom slučaju imali bi na raspolaganju samo 3 mjeseca da se plati glavnica, kamate na dan isplate, PDV 17% na cijeli iznos, troškove svih advokata, sudske troškove, takse, i to sve sa kamatom. Ljudi koji su podnijeli tužbe u Strazbur neće odustati, nagodbe s njima više nema. Presuđeno je. Čak se spremaju na nove tužbe, jer se ne poštuje plan otplate. Postoje i sumnje u redoslijed otplata!
Ono što pomalo nervira jesu velike najave otplate dugova u medijima, čime se ljudima otvara prostor za nadu da će konačno naplatiti presude, a sredstva se zapravo ne planiraju budžetom kako se najavljuju. Podsjećam, u 2020. je najavljeno 3 mil., a isplaćeno samo oko jedan. Nikako ne mogu zaboraviti ni pompeznu najavu Fonda za pomoć privredi u koroni od 10 mil., pa je isplaćeno samo 1,4 miliona.
Sugestija aktuelnoj vlasti je da budete realni, ne najavljujte nešto što ne možete ili nećete ispoštovati!