Nema ništa loše u tome da se Nova godina kao praznik nekome čestita

.

Svaka vjera i svaka nacija u svijetu ima svoje praznike – posebne dane u kojima oživljavaju uspomene na neke bitne datume iz svoje prošlosti. Jedan od tih datuma je posebno zanimljiv, jer je postao međunarodnim praznikom, a to je 1. Januar, odnosno, Nova godina. Kao i svi narodi i sve nacije u svijetu, tako i veliki broj muslimana i Bošnjaka, pripremaju se za doček Nove  godine. Tim povodom ću reći par rečenica o smislu ili besmislu obilježavanja te Nove godine, kao i o noći u kojoj se ona dočekuje.

Šta je to Nova godina, od kada datira, na osnovu čega se računa, ima li obilježja neke vjere, po čemu je toliko bitna pa da je cijeli svijet slavi? To su pitanja koja svaki pametan insan treba da postavi sebi i da nađe odgovor na njih, prije nego li počne slaviti Novu godinu, jer to što je cijeli svijet slavi, nije sam po sebi dovoljno jak argument da bi je insan slavio. Treba naći druge i valjane argumente.

Obilježavanje Nove godine datira od vremena Konstantina I Velikog, rimskog cara, koji je vladao 306-337. godine. On je u rimskom carstvu uveo velike promjene, a jedna od njih je bila prihvatanje kršćanstva kao državne religije. Ono što se o njemu zna jeste da je on prije prihvatanja kršćanstva bio PAGAN (višebožac), a jedan od običaja pagana je bio obilježavanje rođenja božanstva sunca po imenu Januar. Čik pogodite kada su ga obilježavali? Naravno, u noći 1. januara, koji je prvi mjesec sunčevog kalendara. To nam, ustvari, govori da je obilježavanje Nove godine RITUAL, kojim se slavi rođenje jednog božanstva, što je u islamu definisano kao širk ili najteži grijeh. Kako je taj praznik od paganskog postao međunarodni? To je političko pitanje i mi se time nećemo baviti. Ono što je bitno da znamo jeste da je to vjerski praznik, ali NE MUSLIMANSKI.

Nas danas još zanima način slavljenja Nove godine, ono što je poznato kao ”luda noć”. Na osnovu ponašanja nekih ljudi u toj noći, može se jasno zaključti da to nije luda noć nego noć ludih ljudi. Naime, noć je jedno divno Božije stvorenje, koje je nevino u odnosu na ponašanje ljudi.

A praksa je pokazala da cijeli svijet, pa s njima i Bošnjaci, Novu godinu dočekuju na zajedničkim proslavama, u restoranima, kafanama ili disko-klubovima, uz alkohol, glasnu muziku, razgolićene pjevačice i urnebesni ples, dok se kod onih što je dočekuju kod kuće kite jelke, kupuju pokloni i lumpuje sve do zore. Zar se tako obilježava jedan državni, pa još i međunarodni, praznik?

Braćo moja! Mi živimo u društvu, koje obilježava Novu godinu i zato nema ništa loše u tome da se taj praznik nekome čestita. Integracija od nas traži da poštujemo tuđe praznike, ali ne traži od nas da ih i lično obilježavamo. S druge strane, to obilježavanje je vrlo opasno za muslimana, jer tim običajem on sve više postaje neko drugi, a sve manje je musliman. Time nesvjesno musliman mijenja svoje vjerovanje i gubi svoj identitet. A to nije integracija, nego asimilacija. Ko se asimilira – njega nema, on ne postoji.

U svemu tome, svakako, ne treba zanemariti ni našu djecu, koja su vrlo sklona manipulacijama od strane svojih kolega nemuslimana. Pogotovo su ugrožena manja djeca, koja u Novu godinu ulaze sa poklonima Djeda Mraza, odnosno, Svetog Nikole. Neki roditelji kažu: ”Hajd, šta fali!” Boga mi, falit će ako nastavimo sa asimilacijom.

Mi imamo svoje mubarek-dane – mevlud, bajrame i Hidžretsku novu godinu. Te dane treba da obilježimo i iskoristimo da obradujemo svoje najmlađe. Na taj način ćemo i njima a i sebi razviti svijest o pravim, muslimanskim i Bošnjačkim vrijednostima i mubarek-danima.

Vidite, kod nas nema orgijanja i ludovanja. Uz razonodu i veselje naših mubarek-dana, mi ostajemo muslimani, normalni i u okrilju Božijeg rahmeta.

Dragi moji! Imajte na umu hadis Poslanika, a.s., koji veli: ”Onaj ko prihvati običaje jednog naroda (druge vjere), njemu i pripada.”

Allah neće popraviti stanje jednog naroda, sve dok se taj narod sam ne promijeni.” (Er-Ra’d, 11.)

Molimo Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i oprosti grijehe naše! Amin!