Danas nam je na red došla jedna jako zanimljiva biljka koju u našoj kulturi, rekao bih, jednako često koristimo i kao začin i kao čaj. Kao čaj vjerujem da su i vas savjetovali da njome više ispirete usta i da ju grgljate nego da ju pijete. Kao začin omiljena je uz masna mesa, naročito janjetinu i ovčetinu.
Spasiteljica
Ja sam ju jeo i pohanu, ali su mi najzanimljiviji bili sokovi, razmute, koji se prave u Hercegovini od njenih cvjetova. Pogodili ste: radi se o gospođi kadulji, odnosno žalfiji kako ju mnogi kod nas zovu.
Kadulja je svoju slavu kroz stoljeća postigla bezbrojnim primjerima ljekovitosti. Stari su je narodi upotrebljavali kao lijek gotovo za sve bolesti. Nalazimo je u receptima liječnika u svim antičkim kulturama od Egipta, preko stare Grčke, do Rima i za to imamo 4.000 godina stare dokaze. Egipćani su je koristili i za balzamiranje i mumificiranje, stari Rimljani su imali čitav obred kod njezinog branja, američki Indijanci su je palili u obrednoj vatri i nosili je oko vrata pri ritualnom plesu te je kod mnogih bila i na glasu svetosti.
—
—
Starorimski znanstvenici i pisci nazvali su ju Salvia officinalis od latinskog glagola salvum što znači spasiti, dakle: spasiteljica. I danas se tako u mnogim zemljama naziva, a od te riječi dolazi naziv koji se kod nas često koristi – žalfija, mada ime kadulja etimolozi povezuju i sa glagolom kaditi, jer su je ljudi koristili za pročišćavanje domova dok tu ulogu nije preuzeo tamjan. Predaja kaže da je sveti Ivan Krstitelj uz gospinu travu posvetio i kadulju, što tim biljkama daje svetost i vječno poštovanje u kršćanskim zemljama. Cijenili su je i istočni narodi – Kinezi su za sanduk kadulje davali tri sanduka svoga čaja.
Teophrastus, starogrčki filozof i botaničar, pisao je o dvije različite vrste kadulje, o divljem grmu i sličnoj kultiviziranoj biljci te ih obje savjetovao u liječenju. Već je Plinije Stariji, rimski prirodnjak i filozof prirodnih znanosti, rekao da su ovu biljku Rimljani koristili kao diuretik, lokalni anestetik za kožu, sredstvo za zaštitu kože i druge potrebe. Karlo Veliki preporučio ju je u svojim strogim propisima nazvanim Kapitularij, u kojima je spomenuo 72 biljke koje se obavezno moraju uzgajati u svim vrtovima. Na toj listi našli su se peršin, čuvarkuća, piskavica, kopar, matičnjak, lovor…
—
—
Tijekom srednjeg vijeka izašla je i knjiga o njenoj ljekovitosti u slučajevima reume, bolesti usne šupljine i grla, probavnih smetnji, upale mjehura, noćnog znojenja. Na nekim mjestima ju nazivaju – dupla spasiteljica. Le Menagier de Paris, francuski priručnik iz srednjeg vijeka, 1393. pisan za pomoć mladim ženama za ponašanje u braku, uz preporuku za serviranje hladnih juha od kadulje te umaka za perad od kadulje, preporučuje infuziju kadulje za pranje ruku za stolom. Postoji i srednjovjekovni recept za pripremu ljubavnog napitka od kadulje, rute i latica ruža. John Gerard’s u svom poznatom priručniku Herball iz 1597. navodi da je kadulja “posebno dobra za glavu i mozak, ubrzava osjetila i pamćenje, jača tetive, vraća zdravlje onima koji imaju paralizu i uklanja snažno drhtanje zglobova”. Već 1615. Gervasea Markhama u priručniku “Engleska kućanica” daje recept za zubni prah od kadulje i soli.
—
—
Kadulja je inače višegodišnja, zimzelena, polugrmovita biljka zeleno-sivkastog lišća koje na vrhovima može prelaziti u nježno ljubičaste nijanse te plavim ili ljubičastim cvjetovima. Član je porodice Lamiaceae i samonikla je biljka u mediteranskoj regiji, ali je davno kultivizirana te se uzgaja u cijelom svijetu.
Porodica Lamiaceae je originalno nazivana Labiatae, po tome što cvjetovi obično imaju latice spojene u gornju i donju usnu, pa ih u našim jezicima zovemo – usnatice. Gotovo sve biljke ove porodice su aromatične i široko se primjenjuju u kulinarstvu te medicini. Najčešće koristimo metvicu, ružmarin, bosiljak, mažuran, majčinu dušicu, lavandu. Većinom su grmolike, mada ima tu i niskog drveća te rjeđe loza, odnosno povijuše. Osim što se uzgajaju zbog jestivog i ljekovitog lišća i cvijeća, dekorativne su. Dosta se uzgaja zbog eteričnog ulja koje se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe. Zbog antibakterijskog i antivirusnog djelovanja, eterično ulje kadulje koristi se kao aktivna supstanca u proizvodnji parfema, zubnih pasti, šampona i sapuna, kao i za tečnosti za ispiranje usta.
—
—
Ako ju planirate komercijalno uzgajati, ona je stvarno izvrsna biljka jer zahtijeva malo pažnje, veoma izdržljiva i prilično neutralna za tlo na kojem se uzgaja. Ne smeta joj blizina drugih biljaka, veoma dobro podnosi sušu i vruću klimu, što pojačava intenzitet eteričnih ulja. Jako je osjetljiva na povećanu količinu vode, pa tijekom uzgoja treba paziti na dobru dreniranost zemlje. Ako dođe do dužih sušnih razdoblja, kadulju treba zalijevati barem jednom tjedno.
Danas se uzgaja nekoliko vrsta kadulje. Iako sve imaju slična ljekovita svojstva, razlikuju se po izgledu. I dalje se najviše uzgaja ljekovita kadulja, koja je i predstavnica roda, ali ona ne može preživjeti zimski period u kontinentalnim područjima kao što to može stepska kadulja.
Stepska kadulja je ljekovita biljka koja je karakteristična za kontinentalno područje, kao što je istočna Europa. Stabljika joj rijetko odrveni, a donji listovi su na peteljkama i brzo padaju. Cvjeta tijekom lipnja, a cvjetovi su plavo-ljubičaste boje. Najčešće raste na livadama i u svijetlim i osunčanim listopadnim šumama. Livadna kadulja je višegodišnja biljka koja, kako joj ime kaže, najčešće raste kao samonikla na livadama i zapuštenim poljima. Stabljika joj je šuplja i prekrivena ljepljivim žljezdanim dlačicama. Cvjetovi su plavi ili tamnoljubičasti, medonosna je i privlači pčele.
Pitoma kadulja autohtona je za područje Grčke i Turske te je po karakteristikama slična ljekovitoj. Razlikuje se po tome što listovi imaju nekoliko bazalnih listića. Njezini su listovi također ljekoviti, ali slabijeg mirisa. Muškatna kadulja je dvogodišnjeg rasta, ali je najljepša. Tvori rozetu jajolikih listova i visoki klas s prepoznatljivim ružičastim cvjetovima. Osušeni listovi koriste se za likere ili davanje okusa vinu, a esencijalno ulje za izradu parfema.
—
—
Bijela kadulja je biljka srebrnkastog lišća i bijelog cvata, a potječe s područja Sjeverne Amerike. Starosjedioci su je koristili kao začin, a sjemenke su se namakale u vodi koja postaje sluzava te je koristili za vađenje truna iz oka. Španjolska kadulja još je jedna vrsta karakteristična za područje Mediterana i veoma otporna na visoke dnevne temperature i posolicu. Najčešće se uzgaja kao ukrasna biljka jer svojim izgledom sliči na lavandu. Zbog jakog se mirisa često koristi u kozmetici.
Kadulja je svakako jedna od biljaka koju bi svi trebali imati u kućnoj apoteci ili na polici sa začinima. Osim antibakterijskog i antigljivičnog djelovanja, ona dokazano smiruje, osvježava i okrepljuje, pomaže protiv bolova i visoke temperature. Kadulja je odlično sredstvo za pročišćavanje krvi i izbacivanje štetnih sastojaka iz organizma. Ona jača krvožilni sustav, stimulira cirkulaciju, djeluje protiv krvarenja i upala. Istraživanja su pokazala da kadulja može sniziti razinu glukoze u krvi što je čini korisnom kod liječenja dijabetesa. U posljednjih desetak godina pokazalo se da kadulja poboljšava pamćenje i djeluje protiv Alzheimerove bolesti. Zbog svojeg jakog antiseptičkog djelovanja, koristi se u liječenju afti, neugodnog zadaha iz usta, problema s grlom i krajnicima, karijesa i gnojenja desni. Ako imate takvih problema – grgljajte čaj od kadulje.
—
—
Dokazano je da ublažava depresiju i stres, pomaže kod krvarenja i upala, regulira rad crijeva i želuca te da pomaže kod migrene i reume. Isto tako djeluje protiv učestalih povraćanja i proljeva, a bolje nego bilo koja druga biljka pomaže u radu crijeva i želuca. Povoljno djeluje na ženske tegobe. Poboljšava tonus rodnice, djeluje antigljivično, pomaže kod reguliranja menstruacije, uspostavlja hormonalnu ravnotežu i sprečava tegobe menopauze. Kadulja pomaže u radu bubrega i sprečava nastanak edema. Ova biljka također ima svoje mjesto i u kozmetici, pa tako predstavlja odlično sredstvo za potamnjivanje kose i prikrivanje sijedih dlaka.
Za jela od divljači
Kao što smo ranije nabrojili, postoji mnogo vrsta kadulje, no u liječenju se koristi najviše takozvana ljekovita kadulja čiji su listovi najkorisniji i beru se u proljeće ili ljeto i suše se u hladu pa se nakon sušenja odvajaju sa stabljike. Zato, ako ju berete u prirodi, nikada ju ne čupajte sa korijenom već berite samo listove ili cvjetove ako radite sirupe. Listove možete koristiti iz zdravstvenih razloga u obliku čaja, ulja, uvaraka, vina, losiona i tinktura te u kuhinji kao začin kod pripreme umaka, juha i jela od povrća i mesa.
U kulinarstvu se kao začin koriste svježi i suhi listovi kadulje. S obzirom na to da je riječ o intenzivnom začinu, kadulju treba pažljivo dozirati i miješati s drugim začinima. Savršeno se slaže uz pečenu ribu ili meso pa se dodaje marinadama i umacima. Kadulja se može kombinirati i s voćem ili vrhnjem, a od svjetskih kuhinja najzastupljenija je u talijanskoj. Svježi listovi kadulje kao začin se dodaju različitim salatama, a njima možemo i aromatizirati ulje ili maslac. Također se koriste i u proizvodnji poznatih rakija travarica. Intenzivan okus kadulje izvrsno se slaže s janjetinom, jaretinom, ali i sa svinjetinom. Sušeni listovi dio su začinskih mješavina za jela od divljači, ribe i peradi, a dodaju se i jelima od iznutrica ili mljevenog mesa.
Izvor vijesti: oslobodjenje.ba