Ovog vikenda u Bihaću će se obilježiti 12. godišnjica terorističkog napada na zelenoj pijaci prilikom čega je smrtno stradala nedužna djevojka Sabina Dulić, dok je njena tetka Izeta Dulić teže povrijeđena te je postala trajni invalid.
Eksplozija se desila pored puta na štandu sa jagodama. Bomba je bila ostavljena na potez, da se aktivira prilikom otvaranja suncobrana nad štandom. Desilo se to u ranim jutarnjim satima, u ponedjeljak, dok su djeca istim putem prolazila u školu.
Rahmetli Sabina je bila nezaposlena, a tog kobnog dana bila je samo ispomoć kod tetke na štandu.
Ovih posljednjih dvanest godina bile su teške za ožalošćene porodice Dulić, Šarić i Bejtić. Sabinina majka je od teške tuge brzo za njom preselila na drugi svijet, a i njen otac je preminuo nakon tri godine od ubistva.
Ono što je apsurd da u vezi ovog svirepog ubistva nikad niko nije odgovarao pa čak ni zvanično osumnjičen , a kamoli izveden pred lice pravde..
Preostali članovi Sabinine porodice na to podsjećaju svake godine, njene starije sestre Jasmina i Selvedina te njihova djeca, dok Sabinin stariji brat Demir svake godine uporno obilazi policiju i tužilaštvo da ih podsjeća na njihov nezavršeni posao. On sumnja da neka nevidljiva moć štiti i skriva ubicu.
Demir Dulić danas kreće iz Slovenije, gdje trenutno radi, nazad u Bihać kako bi obilježio godišnjicu smrti stradanja sestre i kako bi ponovo bio trn u oku moćnicima u tužilaštvu i policiji koji sjede na rukama kada je ovaj slučaj u pitanju.
Ništa novo nema ni nakon dvanest godina. Eto, opet ću im kucati na vrata, ali ispratio sam nekoliko formiranih istražnih timova koji su predmet vratili u ladice. Stekao sam dojam da ubicu neko štiti i kada kod istražitelj “napipa” nešto, njega smijene ili prerasporede, uglavnom skinu ga sa slučaja, kazao nam je Demir Dulić.
Tog kobnog dana na lice mjesta izišli su svi, ministar policije i komesar, svatko je osuđivao zlo i, naravno, rekli su da će slučaj riješiti u roku od 24 sata, prisjeća se svega i Ena Šarić koja je tada bila mala djevojčica i koja je bukvalno odrasla u sjeni nerazjašnjenog ubistva sestre njene mame.
– Međutim, prošlo je već 12 godina i ništa od dokaza. Iako je moj daidža Demir Dulić stalni “gost” u policijskoj stanici gdje se raspituje za slučaj svoje sestre, koja je htjela zaraditi sebi za život pa tako ni kriva ni dužna nastradala. Nadležni organi u policijskoj postaji bi mu rekli da su izišli za nekim tragom, ali da ih taj trag nije nigdje doveo. Naravno, mojoj porodici postaje već jasno da se ubojstvo nije otkrilo ni dan-danas jer ni moja tetka, a ni njeni roditelji nisu bili bogati ljudi ili ljudi na višim pozicijama u našoj državi koja je puna mita i korupcije, javno ih je prozvala Ena.
Jer da su bili bogati ili utjecajni, ubistvo bi se razotkrilo u roku od 24 sata. Pored Sabine, ona žali i za majkom Halidom i djedom Muharemom.
– Ni jedno ni drugo nisu dočekali da saznaju ko je zapravo ubio njihovu kćerku koja nikad nikom nije učinila neko zlo. Ubica nije ubio samo jedan život nego tri i razorio je našu obitelj. Iz dana u dan se nadamo novim dokazima, ali ništa. Naravno mi nikad nećemo odustati dok se ubica ne pronađe, neka ne spava mirno, poručila je ona.
I Demir svake godine s proljeća javno dijeli novinske članke i podiže svijest svima u Bihaću, ali nije jedini i nove generacije to nastavljaju činiti sve dok se slučaj ne riješi, a garantiraju da se nikada neće zaboraviti.